Potpuno razumijevanje karatea se zasniva na duhovnom razvoju, jer karate zahtjeva upoznavanje sebe kao kompletne licnosti. Prije svega treba pobjediti samoga sebe, biti bolji nego sto si bio prije i na taj nacin pomerati svoje duhovne i fizicke potencijale unaprijed. Osnovni koncept treba da bude da se borimo da saznamo sto vise i to da uvjezbamo, da to postane dio nas. Glavni problem se nalazi u samom covjeku koje mora da prevazidje i pobijedi snagom duha. Glavni cilj u pripremanju japanskih samuraja glasi:
"Cilj samuraja, nije tehnicko savrsenstvo ili brzina, nego sposobnost koncentracije, vladanje osjecanjima, narocito osjecanja straha od smrti."
Princip duhovnog razvoja se bazira na Ki-u. Ki znaci harmoniju, intuiciju, predosjecaj. Treba uspjeti osloboditi se da bi se osjetio napad protivnika. Duh kad je prazan ili oslobodjen egoizma, tj. sujete omogucava intuiciju. Sa tijelom i duhom se ulazi u napad na partnera. Ako je duh blokiran nekom idejom, tijelo se zgrci, ako se tijelo zategne, duh gubi svoju mogucnost za prilagodjavanje. Tijelo i duh su nerazdvojni. U karateu se ne moze postici takav duh, ako se ne predje preko tijela, niti se moze savladati protivnik, ako se ne savlada sopstveno ja. Treba savladati samog sebe, svoje tijelo i duh. Za to je potrebno vrlo dugo i tesko vjezbanje. Kada stvarno upoznamo sebe i svoje osjecaje (mrznju, bijes, nestrpljivost) lako pobjedjujemo svoje slabosti i protivnike. Kroz napor cemo stici do produbljenog znanja o sebi, do sklada sa svijetom i najzad do mira. U tom miru cemo osjetiti protivnika i njegove namjere. On ce pokusati da narusi tu harmoniju. Od njegove odluke do njegovog pokreta procice izvjesno vrijeme. U tom intervalu mi cemo djelovati prije njega. Ujedinjavanjem tijela i duha postize se optimalna efikasnost.
"Cilj samuraja, nije tehnicko savrsenstvo ili brzina, nego sposobnost koncentracije, vladanje osjecanjima, narocito osjecanja straha od smrti."
Princip duhovnog razvoja se bazira na Ki-u. Ki znaci harmoniju, intuiciju, predosjecaj. Treba uspjeti osloboditi se da bi se osjetio napad protivnika. Duh kad je prazan ili oslobodjen egoizma, tj. sujete omogucava intuiciju. Sa tijelom i duhom se ulazi u napad na partnera. Ako je duh blokiran nekom idejom, tijelo se zgrci, ako se tijelo zategne, duh gubi svoju mogucnost za prilagodjavanje. Tijelo i duh su nerazdvojni. U karateu se ne moze postici takav duh, ako se ne predje preko tijela, niti se moze savladati protivnik, ako se ne savlada sopstveno ja. Treba savladati samog sebe, svoje tijelo i duh. Za to je potrebno vrlo dugo i tesko vjezbanje. Kada stvarno upoznamo sebe i svoje osjecaje (mrznju, bijes, nestrpljivost) lako pobjedjujemo svoje slabosti i protivnike. Kroz napor cemo stici do produbljenog znanja o sebi, do sklada sa svijetom i najzad do mira. U tom miru cemo osjetiti protivnika i njegove namjere. On ce pokusati da narusi tu harmoniju. Od njegove odluke do njegovog pokreta procice izvjesno vrijeme. U tom intervalu mi cemo djelovati prije njega. Ujedinjavanjem tijela i duha postize se optimalna efikasnost.
No comments:
Post a Comment