Upoznavanje sebe kroz karate

Potpuno razumijevanje karatea se zasniva na duhovnom razvoju, jer karate zahtjeva upoznavanje sebe kao kompletne licnosti. Prije svega treba pobjediti samoga sebe, biti bolji nego sto si bio prije i na taj nacin pomerati svoje duhovne i fizicke potencijale unaprijed. Osnovni koncept treba da bude da se borimo da saznamo sto vise i to da uvjezbamo, da to postane dio nas. Glavni problem se nalazi u samom covjeku koje mora da prevazidje i pobijedi snagom duha. Glavni cilj u pripremanju japanskih samuraja glasi:
"Cilj samuraja, nije tehnicko savrsenstvo ili brzina, nego sposobnost koncentracije, vladanje osjecanjima, narocito osjecanja straha od smrti."
Princip duhovnog razvoja se bazira na Ki-u. Ki znaci harmoniju, intuiciju, predosjecaj. Treba uspjeti osloboditi se da bi se osjetio napad protivnika. Duh kad je prazan ili oslobodjen egoizma, tj. sujete omogucava intuiciju. Sa tijelom i duhom se ulazi u napad na partnera. Ako je duh blokiran nekom idejom, tijelo se zgrci, ako se tijelo zategne, duh gubi svoju mogucnost za prilagodjavanje. Tijelo i duh su nerazdvojni. U karateu se ne moze postici takav duh, ako se ne predje preko tijela, niti se moze savladati protivnik, ako se ne savlada sopstveno ja. Treba savladati samog sebe, svoje tijelo i duh. Za to je potrebno vrlo dugo i tesko vjezbanje. Kada stvarno upoznamo sebe i svoje osjecaje (mrznju, bijes, nestrpljivost) lako pobjedjujemo svoje slabosti i protivnike. Kroz napor cemo stici do produbljenog znanja o sebi, do sklada sa svijetom i najzad do mira. U tom miru cemo osjetiti protivnika i njegove namjere. On ce pokusati da narusi tu harmoniju. Od njegove odluke do njegovog pokreta procice izvjesno vrijeme. U tom intervalu mi cemo djelovati prije njega. Ujedinjavanjem tijela i duha postize se optimalna efikasnost.

Stavovi u karateu

U karateu postoji veliki broj stavova i on varira od stila do stila, u zavisnosti od kineskih uzora iz koji je nastao. Pravilno zauzeti stavovi su od presudne vaznosti za pravilno izvodjenje tehnika i oni pored cisto tehnicke funkcije pruzanja potpore pravilnom udaranju blokiranju i kretanju imaju i energetsku i spiritualnu ravan znacenja. Svaki stav je perfektno energetski izbalansiran, kao uostalom i sve ostale karate tehnike i svaki stav ponaosob je kreiran i razvijan za odredjene situacije i tehnike koje ce se iz njega izvoditi. Svaki stav ima odredjenu primjenu u odredjenoj situaciji i odredjeni broj tehnika koji se iz njega izvode i tehnike koje se nikako ne rade u tom stavu, jer potpuno narusavaju energetski balans kako tehnike koja se radi tako i stava samog. Neki stavovi imaju cisto ceremonijalnu ulogu, a neki sluze samo u fazi obuke i nemaju borilacku funkcijiu. Ovo su neki od stavova koji se koriste u karateu:

Heisoku dachi
Mususbi dacchi
Heiko dachi
Hachiji dachi
Uchi Hachiji dachi
Teidji Dachi
Renoji Dachi
Tsuruashi Dachi
Gankaku Dachi
Kosa Dachi
Zenkutsu Dachi
Kokutsu dachi
Kiba Dachi
Shiko Dachi
Fudo Dachi
Sochin Dachi
Neko Ashi Dachi
Sanchin Dachi
Hangetsu Dachi
Kage Dachi
Sagi Ashi dachi
Ashi oroshiku dachi
Hiza Kusu Dachi

Shotokan

Ovo je danas najpopularnija skola karatea. Osnovao je majstor Funakosi Gicin sa svojim sinom Jositakom. Funakosi je covjek koji je 'zvanicno' donio karate sa Okinave u Japan, iako su Kenva Mabuni, Motobu Coki i drugi Okinavljani aktivno predavali karate u Japanu i prije toga. Soto je bio pseudonim kojim je Funakosi potpisivao svoju poeziju, a znaci "borovi talasi" , dok kan znaci "kuca". I iz tog razloga sotokan je bio naziv za dvoranu u kojoj je on trenirao svoje ucenike. Sotokan se stoga prevodi i kao udaranje morskih talasa u borovinu i kao tigar u pagodi. Trening je obicno podijeljen u tri sekcije: kihon ili "osnovne tehnike", kumite ili "sparing, borba", i kata (forma ili obrazac pokreta). Sotokan tehnike u kihonu i kati karakterisu duboki, dugi stavovi koji pruzaju stabilnost, snazne pokrete i takodje pomazu ojačavanju nogu. Snaga i moc se cesto prikazuju umjesto sporih, tecnijih pokreta. Kumite tehnike odrazavaju ove stavove i pokrete na nizim nivoima, dok na visim postaju slobodnije i fleksibilnije. Vjeruje se da je Funakosi smatrao da su tradicionalne borilacke vjestine (kao sumo, dziudzicu i kendzucu) suvise fokusirane na borbu, pa je stavio naglasak na zdravlje, disanje, oslobadjanje energije, otvoreni um i kontrolu tijela. Nazalost, posle smrti majstora Funakosija, sotokan je podijeljen na mnoge manje stilove(preko 40), a od same vjestine napravljen je karate-sou, koji sa izvornim principima karatea, za koje se i Funakosi zalagao, nije ostalo nista. Zanimljivo je pomenuti da u karateu visokih noznih tehnika nije bilo do pojave majstora Jositake, Gicinovog sina. On je karate obogatio udarcima kao sto su mavasi geri, joko geri, mae geri dzodan... Nazalost, u 39. godini je preminuo od posljedica tuberkuloze, sto je bilo zaista nevjerovatno, jer su mu ljekari prognozirali smrt u 20.-oj godini.

Kyokushinkai

Kyokushin ili Kyokushinkai je stil karatea ciji je osnivac Masutatsu Oyama (1923. - 1994.). Stil je zvanicno osnovan 1964. i u svetu se moze naici na vise prevoda kao sto su “put istine” ili “ apsolutna istina”. Ovaj najbrutalniji stil karatea se sa pravom smatra i najtezim, jer se najveci znacaj daje samoj borbi i njenoj efektivnosti. U svojim demonstracijama, sam Oyama, bi se bez ikakve zastite borio i pobedjivao bikove, dokazujuci time efikasnost svog stila. Kyokushin sistem je zasnovan na tradicionalnom karateu kao sto je Shotokan ili Goju Ryu, ali u toku borbi su veoma primjetni i elementi drugih borilackih sportova kao što su Box i Kick Box. Mnoge tehnike kao sto su Hiza-Geri (udarac kolenom), Mae Oroshi Kakato Geri ( udarac petom odozgo) i Gedan Mawashi Geri (niski udarac nogom) se uopste ne pojavljuju ni u jednom obliku tradicionalnog karatea. Danas, neki borci Kytokushina uspjesno nastupaju na turnirima sa drugacijim pravilima kao sto je na primjer K-1.

Nakon smrti Masutatsu Oyame, 1994, Internacionalna Karate Organizacija (IKO) podijelila se u nekoliko frakcija, ali je sam IKO pod vodjstvom Kancho Shokei Matsuija zadrzao najveci broj clanova. Shinkyokushin, takodje poznat i kao IKO2 kojim trenutno rukovodi Kenji Midori je takodje jedna od vodecih frakcija zajedno sa Internacionalnom Federacijom Karatea koju je osnovao Hanshi Steve Arneil koji je IKO napustio jos dok je Oyama bio ziv, 1991 godine.

Istorijat karatea

Karate je japanska borilacka vjestina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Rijec karate na japanskom jeziku znaci prazna ruka. Postojbina karatea je ostrvo Okinawa koje se nalazi juzno od Japana u skupu ostrva Ruy Kyu. Karate je posebno poznat kao udaracka borilacka vjestina koja koristi sve dijelove tijela, a posebno ruke, noge, laktove, koljena itd. Moderni karate se obicno dijeli na tri dijela:

• Kihon

• Kate

• Kumite (borba)

Kod osnovne tehnike uce se pojedinacni udarci, blokovi, stavovi itd. Kate su poseban skup tacno odredjenih pokreta (udaraca, stavova i blokova) koji se izvode, a pokazuju borbu sa zamisljenim protivnikom (jednim ili vise). Borba moze biti slobodna ili dogovorena (dogovori se koji ce se izvesti udarac, i kojim blokom se blokira taj udarac). U vjezbanju se mogu primjenjivati odredjena oprema kao naprimjer makiwara, vreca za udaranje,fokuseri, tegovi, itd. Iako karate doslovno oznacava praznu ruku neki stilovi uce i borbu oruzjem (kobudo) kao sto su kama, nuncake, bo, itd.

Gichin Funakoshi je rodjen u Suri, na Okinavi 1868 godine. Jos kao djecaka uvjezbavala su ga dva slavna majstora tog vremena. Od svakog je ucio razlicitu okinavljansku borilacku vjestinu. Od Zatasune Azatoa ucio je Shuri-te, od Yatsune Itosua Naha-te od 1879 godine. Spajanjem ova dva stila nastalo je ono sto danas nazivamo Karateom, a posebno Shotokan karateom. Prvu formalnu privatnu demonstraciju karatea u istoriji dao je 1902. godine. Vec iduce, 1903. godine uveo je karate u javnom skolskom sistemu u Muskoj normalnoj skoli i Daiichi srednjoj skoli. 1906 je priredio prvi javni prikaz karatea na Okinavi. Tokom 1912 godine poceo je da uci karate u Carskoj Mornarici. 1914 godine drzao je prikaze karatea sirom Okinave. Funakoshi-sensei je covjek koji je karate donio u Japan. Prve prezentacije je po pozivu izveo 1917 u Butokudenu u Kyotou, pa ponovo 1922. godine kada ga je pozvalo Japansko ministarstvo obrazovanja da prikaze karate na Zenskoj Visoj Normalnoj Skoli u Tokiju. Posle prikaza, Gichinu je prisao Jigaro Kano, osnivac Dzudoa. On je zamolio Funakoshia da ostane duze u Japanu i pokaze mu neke osnovne tehnike. Posle vise meseci, kada se spremao da ode iz Japana, Funakoshiju je prisao slikar Hoan Kosugi, sa zahtjevom da njemu i njegovim ucenicima da instruktazu iz karatea. Tako je Funakoshi jos jedanput odlozio svoj odlazak i poceo prvo organizovano obucavanje u karateu u Japanu, u Tabata narodnom klubu. U tom periodu doneo je odluku da ne napusta Japan. Prozivece ostatak svog zivota uceci karateu Japanski narod. Treca zvanicna prezentacija, 1928. godine, bila je specijalna prilika da svoju vjestinu prikaze carskoj porodici. Ovo je bila izuzetna cast, pogotovo sto je demonstracija izvrsena u okviru carske palate. Gichin Funakoshi je umro 1957. godine u 88. godini zivota. Pored toga sto je stvorio savremeni karate i predstavio ga Japanu i svetu, napisao je i knjigu o karateu, "Rzukyu Kempo: Karate-do". Takodje je napisao "Karate-Do Kyohan" – osnovnu knjigu, prirucnik o karateu, te svoju autobiografiju, "Karate-Do: Moj nacin zivota." Ove knjige kao i njegova umetnost su odgovarajuce nasledstvo ovog skromnog i mirnog covjeka.