Ovo je danas najpopularnija skola karatea. Osnovao je majstor Funakosi Gicin sa svojim sinom Jositakom. Funakosi je covjek koji je 'zvanicno' donio karate sa Okinave u Japan, iako su Kenva Mabuni, Motobu Coki i drugi Okinavljani aktivno predavali karate u Japanu i prije toga. Soto je bio pseudonim kojim je Funakosi potpisivao svoju poeziju, a znaci "borovi talasi" , dok kan znaci "kuca". I iz tog razloga sotokan je bio naziv za dvoranu u kojoj je on trenirao svoje ucenike. Sotokan se stoga prevodi i kao udaranje morskih talasa u borovinu i kao tigar u pagodi. Trening je obicno podijeljen u tri sekcije: kihon ili "osnovne tehnike", kumite ili "sparing, borba", i kata (forma ili obrazac pokreta). Sotokan tehnike u kihonu i kati karakterisu duboki, dugi stavovi koji pruzaju stabilnost, snazne pokrete i takodje pomazu ojačavanju nogu. Snaga i moc se cesto prikazuju umjesto sporih, tecnijih pokreta. Kumite tehnike odrazavaju ove stavove i pokrete na nizim nivoima, dok na visim postaju slobodnije i fleksibilnije. Vjeruje se da je Funakosi smatrao da su tradicionalne borilacke vjestine (kao sumo, dziudzicu i kendzucu) suvise fokusirane na borbu, pa je stavio naglasak na zdravlje, disanje, oslobadjanje energije, otvoreni um i kontrolu tijela. Nazalost, posle smrti majstora Funakosija, sotokan je podijeljen na mnoge manje stilove(preko 40), a od same vjestine napravljen je karate-sou, koji sa izvornim principima karatea, za koje se i Funakosi zalagao, nije ostalo nista. Zanimljivo je pomenuti da u karateu visokih noznih tehnika nije bilo do pojave majstora Jositake, Gicinovog sina. On je karate obogatio udarcima kao sto su mavasi geri, joko geri, mae geri dzodan... Nazalost, u 39. godini je preminuo od posljedica tuberkuloze, sto je bilo zaista nevjerovatno, jer su mu ljekari prognozirali smrt u 20.-oj godini.
No comments:
Post a Comment